U posljednje vrijeme pojavljuju se pionirski radovi koji ističu duhovnu dimenziju održivosti, uključujući koncepte poput duhovne inteligencije, ekoduhovnosti i unutarnje održivosti. Teorijski radovi unutar teologije i filozofije, posebno kršćanske misli, također sve više istražuju doprinos religijskih tradicija održivoj budućnosti (usp. Laudato si’, 2015). Neka recentna istraživanja potvrđuju da kršćanska duhovnost može značajno pridonijeti održivoj budućnosti.
Unatoč tim doprinosima, istraživački prostor koji sustavno povezuje duhovnost (u religijskom i sekularnom smislu) s održivim razvojem, osobito u obrazovanju i društvenim praksama, ostaje fragmentiran i nedovoljno razvijen. Posebno nedostaje empirijskih istraživanja koja bi pokazala kako duhovnost i duhovne vrijednosti konkretno utječu na ponašanja i stavove vezane uz održivost, i općenito na život. Ovaj projekt nastoji ispuniti upravo tu prazninu, povezati teorijske uvide s empirijskim podacima i ponuditi konkretne smjernice za uključivanje duhovne dimenzije u odgoj, obrazovanje i društveni dijalog o budućnosti. Istraživanje duhovne dimenzije i duhovnog razvoja, iako ne isključivo, ipak se primarno temelji na kršćanskoteološkom pristupu toj problematici.
Svrha ovog istraživanja je pružiti jasniji okvir za razumijevanje uloge duhovnosti za održivu budućnost te ponuditi preporuke za integraciju duhovnih vrijednosti u politike i strategije održive budućnosti te osobito u odgojno-obrazovne politike. Opravdanost istraživanja proizlazi iz potrebe za novim pristupima održivosti koji uzimaju u obzir duhovnu dimenziju, jer trenutni pristupi često zanemaruju duhovne, etičke i moralne aspekte, a koji su ključni za dugoročni uspjeh u promicanju prirodnog i društvenog okoliša.
Ovo je istraživanje inovativno jer u prvi plan stavlja duhovnu dimenziju u kontekstu održive budućnosti, čime doprinosi stvaranju novog, interdisciplinarnog pristupa u teoriji i praksi održivosti. Iako postoje neka istraživanja koja se bave duhovnim/religijskim aspektima održivosti, ovaj projekt usmjerava pozornost na kršćanske ali i na univerzalne duhovne vrijednosti koje se mogu primijeniti za održivost prirodnog i društvenog okoliša.
Također, integracija duhovnosti u odgojno-obrazovne pa time onda posredno i u ekonomske, političke i ekološke politike predstavlja novost koja bi mogla imati utjecaj na određene inicijative s obzirom na globalne i lokalne strategije za održivu budućnost.
